Već u ranim danima auto i moto sporta u Hrvatskoj je postojalo mnogo ovisnika o brzini i adrenalinu.
Prema evidenciji iz 1954. godine u Zagrebu su bila upisana ukupno 7.493 vozača, od toga 3.299 vozača po zvanju, a 4.194 vozača amatera, među kojima i 83 žene. Međutim, nema točnog podatka o tome koliko je bilo automobila, ali prema nekim podacima ukupni broj vozila nije premašivao 3.500.
Riječ je o Bogoslavu Ujeviću, vozaču zdravstvene ustanove u Imotskom. Dobio je od tvornice Mercedes-Benz diplomu i zlatnu značku, a od rafinerije nafte iz Rijeke radno odijelo i nagradu od 5000 dinara.
Pojava motocikala na trkališnim stazama u Hrvatskoj datira iz 1912. godine kad je na konjskom trkalištu u Črnomercu organizirano prvo pokusno natjecanje.
Davne 1958. godine časopis "Promet i vozač" je podijelio tipove vozača u sedam kategorija. Jedan od njih je kulturni vozač se koji se, prema časopisu, prepoznaje po tome što dobro poznaje prometne propise i vozi prema njima.
Ferdinand Budicki bio je pionir u mnogočemu. Doveo je prvi automobil marke „Opel” u Zagreb, prva vozačka dozvola u Hrvatskoj izdana je upravo njemu, bio je prvi tajnik prvog hrvatskog autokluba te je otvorio prvi autosalon u Hrvatskoj.